S obzirom na veliku količinu informacija kojima smo svaki dan zasuti, za pretpostaviti je da se među njima kriju i netočne informacije koje su nam kao takve proslijeđene bilo svjesno bilo nesvjesno. Iako već nekoliko godina djelujemo u pravcu prepoznavanja te javnog diskreditiranja plasiranih dezinformacija, njihovih autora, namjera i posljedica, mišljenja sam da je potrebno podsjetiti primatelje podataka i informacija na temeljne postavke i aktivnosti koje svaki od nas, koji ne mora biti posebno dobro upućen u problem i temu o kojoj prima podatke i informacije treba znati kako bi samostalno mogli prepoznati dezinformaciju.

Stoga ću se poslužiti pojedinim dijelovima doktorske disertacije u kojima prikazujem kako dezinformacija narušava i negativno utječe na kognitivne procese ciljane publike te aktivnosti koje trebamo (i možemo uz malo napora) sami provoditi kako bi provjerili vijest koja nam se čini netočnom.

Dezinformacija, ili na hrvatskom protuobavijest, pojam je koji se vrlo široko i često upotrebljava u posljednjih nekoliko godina u javnim medijskom prostoru. Prema Rječniku stranih riječi (Anić, V., Goldstein, I., 2007., str. 66.) predstavlja „lažno, netočno prikazivanje činjenica, netočnu vijest, obično u medijima“. Ona je sredstvo s kojim se ljudski rod od svog postanka služi kako bi prevario svog protivnika ili takmaca, a sve u cilju stjecanja odlučujuće prednosti pred protivnikom. Tijekom razvoja strategije sukoba i ratova, dezinformacija, kao sastavni dio informacijskih operacija postajala je sve važnije sredstvo. Krajem prošlog stoljeća iz objekta sukoba (pomoćno sredstvo u procesima nametanja vlastite volje drugima), prelazi i stanje subjekta i primarnog sredstva kojim se pokušava doći do stanja informacijske nadmoći te stvarana uvjeta prema kojima ciljana publika (ne)svjesno donosi odluke koje idu u korist informacijskog napadača.

Postoje niz aktivnosti i pravila koja se trebaju ispuniti kako bi proces dezinformiranja bio uspješan. Dezinformacija treba:

- biti prihvatljiva ciljanoj publici (CP) na način da je ista prihvati bez sumnje u njenu dobronamjernost i vjerodostojnost,

- stvoriti uvjete da se CP poistovjeti s njenom temom, odnosno mora biti prikladno prikrivena/„zamotana“ i kao takva prikazana CP,

- biti proslijeđena na način prilagodljiv CP te prihvatljiv u kontekstu s dodanim sadržajem koji će ju učiniti naizgled istinitom i privlačnom,

- biti proslijeđena prema CP putem relevantnog medija i/ili posrednika (koji je može pokrenuti, prenositi i održavati), 

- CP navesti da zna, misli i da vjeruje da zna ono što naručitelji i provoditelji informacijskih operacija (IO) žele, te da se ponašaju u skladu s njihovim očekivanjima i planovima,

- potaknuti nezadovoljstvo, unutarnje podjele i nesigurnost u CP, odnosno u drugom slučaju podržati stanje koje odražava potrebu naručitelja i planera IO,

- stvoriti psihozu i dezorijentiranost koja može potaknuti promjene (ako treba i nasilne i nedemokratske pod uvjetom da ih se pokuša kontrolirati i nadzirati kako ne bi otišle u drugu krajnost),

- upravljati osjećajima, percepcijom i odlukama CP,

- u vremenima krize i rata protivnikov medijski javni prostor treba zasuti različitim mirovnim inicijativama i aktivnostima kojima je cilj slabljenje, sprječavanje i onemogućavanje organiziranja obrambenih aktivnosti, 

- upravljati osjećajima i sjećanjima CP, definirati joj sadašnjost te projektirati njenu budućnost,

- utjecati na stavove i mišljenja, te po potrebi mijenjati razinu utjecaja, ključnih institucija i ustanova koje sudjeluju u promišljanju budućnosti različitih CP, koje rade na jačanju svijesti o pripadnosti nekome i nečemu, koje drže do tradicionalnih vrijednosti (kao što je obiteljska zajednica, kultura, povijest, znanost….),

- istovremeno napasti moguće obrambeno djelovanje napadnute CP (ili njegovog saveznika) diskreditiranjem nositelja obrambenih sposobnosti i prije mogućeg pojavljivanja protumjera.

Tema dezinformacije treba:

- biti jasna, jednostavna, prihvatljiva, uporabljiva te popraćena, prikrivena i prekrivena istinitom informacijom,

- izravno utjecati na razum pa na osjećaje CP,

- zaintrigirati, zavesti i privući pažnju, iznenaditi i šokirati jer tad djeluje na podsvijest, odnosno na emocije i percepciju, prestrašiti odnosno potaknuti maštu (tu se nalazi znatna uloga medija koji mogu ispuniti ove kriterije jer emocije prodaju medije),

- odvući pozornost (ako treba i zasićivanjem medijskog i informacijskog prostora) od nekog drugog sadržaja ili teme koja može negativno utjecati na procese provođenja PO,

- biti nenametljiva, ne smije ih biti previše kako ne bi pobudile sumnju u stvarne namjere, odnosno kako ne bi bile prepoznate kao dezinformacije od strane ciljane publike.

Proces planiranja i izlaganja dezinformacijama nije jednostavan niti jednosmjeran proces. Svi oni koji žele planirati i plasirati dezinformacije i ne žele biti otkriveni, ulažu znatne resurse (ljudske, materijalne, vremenske) kako bi taj proces za njih bio što učinkovitiji uz istovremenu potrebu za što potpunijim prikrivanjem stvarnih autora i namjera dezinformatora. Proces je, pojednostavljeno prikazan sljedećom slikom:

 

Naručitelji, planeri, distributeri i provoditelji plana dezinformiranja i plasiranja dezinformacija nisu i ne moraju biti iste osobe niti organizacije. Informacijskim operacijama (upravljanje informacijskim sadržajem) te medijskim operacijama (upravljanjem komunikacijskim kanalima) djeluje se prema ciljanoj publici. Korištenjem različitih mehanizama i modela može se, i treba, za postizanje optimalnih i traženih rezultata, pratiti reakcija publike izložene djelovanju dezinformacija. Ti se podaci i informacije koriste kako bi se prilagodile aktivnosti i procesi ulaznih vrijednosti sustava s ciljem postizanja tražene izlazne vrijednosti: prisiljavanja ciljane publike da donese odluke i ponaša se u skladu s planom i očekivanjima naručitelja dezinformacijskih procesa.

Samo dobro isplanirana, proračunata, brižljivo plasirana i podmetnuta dezinformacija odgovarajućeg vremena trajanja, ima šanse za uspjeh. Stihijske, nesvjesne i slučajne dezinformacije nemaju puno šanse za uspjeh i često znaju nanijeti štetu upravo onome tko ih je potaknuo.

Na slici 2 prikazan je proces kojim se vanjske ulazne vrijednosti korištenjem tehničko-tehnoloških pomagala te ljudskog znanja, pretvaraju u izvjesnice (intelligence) te postaju temelj za donošenje odluka. Ovako prikazan proces ukazuje na svu složenost i međusobnu ovisnost unutarnjih poveznica sustava čija učinkovitost ovisi o:

- sadržaju koji prolazi kroz ovaj kanal,

- osobama koje sudjeluju u stvaranju novih vrijednosti,

- tehničko-tehnološkim rješenjima koja omogućavaju učinkovitije djelovanje te

- vremenu potrebnom da se obradom ulaznih vrijednosti dobije konačna i uporabljiva izlazna vrijednost, odluka. 

Učinkovito upravljanje ovakvim sustavom, pojedinačnim procesima i cjelinom, traži:

- prepoznavanje i korištenje stvarno potrebnih, relevantnih, ulaznih vrijednosti u svaku pojedinu fazu procesa (vanjske i unutarnje ulazne vrijednosti),

- učinkovito korištenje postojećih kapaciteta i pohranjenih vrijednosti (tehničkih i ljudskih),

- praćenje potreba zaposlenih s ciljem njihove povećane motiviranosti u želji za stvaranjem novih vrijednosti,

- praćenje tehnoloških rješenja i njihova primjena u skladu sa stvarnim potrebama i ljudsko-materijalno-tehničkim ograničenjima,

- prihvaćanje činjenice da je proces trajne naravi i ne razvija se nužno i uvijek u samo jednom pravcu.

 

Slika 2: Informacijsko-komunikacijski kanal

Proces treba sadržavati sustav povratnih sprega putem kojih organiziramo provjeru i procjenu:

- ispravnosti/točnosti donesenih zaključaka,

- učinkovitosti procesa stvaranja novih vrijednosti te 

- kvalitete, točnosti, uporabljivosti, objektivnosti, relevantnosti i korisnosti stvorenih informacija i izvjesnica.

Pored prethodno navedenog, temelj učinkovitog, sigurnog, neometanog i pouzdanog funkcioniranja ovakvog sustava krije se u nekoliko različitih, ali međusobno nužno povezanih aktivnosti kojima je cilj rano uočavanje pokušaja dezinformiranja te štetnog utjecaja na donošenje odluka. U fazi prijema i obrade podataka nužno je provoditi provjeru i kontrolu cjelovitosti, potpunosti, točnosti i vremenskog konteksta zaprimljenih podatak. Potom je potrebno vrednovati vjerodostojnost, pouzdanost, relevantnost izvora podataka kao i napraviti procjenu pristupačnosti izvora tih podataka njihovom stvarnom izvoru (je li izvor podatka primarni izvor ili tek prenosi podatke koje je od nekog negdje čuo ili načuo). Potom je to sve potrebno staviti u kontekst potrebe za tim podacima, njihovog ponavljanja kroz neke druge izvore koji mogu ili ne moraju biti upitnog sadržaja i vjerodostojnosti. Također je nužno provjeriti jesu li obrađeni podaci i informacije koji ulaze u sustav već negdje ranije prikazani i prepoznati kao istiniti ili pak kao dezinformacija, jesu li u skladu s našim potrebama i u skladu sa zahtjevima neophodnim za pravilno planiranje u upravljanje procesima odlučivanja.

Slika 3: Informacijsko-komunikacijski kanal u koji ulaze dezinformacije s ciljem navođenja na pogrešne zaključke i donošenje odluka koje idu u korist informacijskom napadaču

Na slici 3. prikazana su sva mjesta preko kojih se dezinformacije pokušavaju unijeti u ovaj kanal s ciljem pokušaja nametanja određenih odluka ciljanoj publici. Problem u stvaranju učinkovitih i primjenjivih izvjesnica (odnosno bilo kojeg izlaznog proizvoda u pojedinim fazama procesa neophodnog za donošenje odluke) javlja se, između ostalog, kad se u ovaj proces unese dezinformacija koja se ponaša kao šum koji uzrokuje smetnje. Šum se počne ponašati kao virus u računalu: samo-umnožava se i prijeti nanošenju ozbiljnih šteta. To ima za posljedicu, da je proces upravljanja znanjem posebno njegovim sadržajem nepotpun, nekvalitetan te s obzirom na konačni ishod, rezultira štetnim djelovanjem. Smetnja u sustav može ući:

- u nekom od oblika vanjskih ulaznih vrijednosti (podataka, informacija, znanja),

- kao posljedica:

Kako prepoznati dezinformaciju i pokušaj dezinformiranja – kako čitati vijesti

U kontekstu dezinformacija kojima smo u posljednjih godinu dana doslovno prepravljeni (o čemu smo napisali više dokumenata i izjava) o distribuciji različitih poruka kojima se tumače uzroci, posljedice pa čak i liječenje bolesti COVID-19. U tom je slučaju potrebno držati se nekoliko pravila:

- Poruke koje dobivate putem mobilnih aplikacija za komuniciranje a koje se pozivaju na neimenovane izvore ili na osobe koje vjerojatno i ne postoje, nemojte dijeliti i distribuirati dalje jer time i sami postajete oni koji širite dezinformacije i nanosite štetu i sebi i drugima. Dijeljenje dezinformacije u konačnici je štetno za sve one karike u lancu njihove podjele.

- Povremeno se dogodi da vam takvu poruku pošalje bliska osoba; upozorite je, ali u neposrednom kontaktu bez druge publike da to možda i nije točno te kako zna da je to što je poslao točno i da je istina to što piše da jest.

- Ako takve poruke primate od nepoznatih osoba, jednostavno ih blokirajte kako bi izbjegli dolazak u situaciju da netko s vama manipulira.

- S takvom dezinformacijom upoznajte one koji se bave provjerom istinitosti podataka informacija u javnom prostoru kako bi dobili točnije podatke te podatke koje ste primili provjerite na službenim stranicama na kojima se govori o temama iz poruke (u ovom slučaju o web stranici www.koronavirus.hr).

- Nemojte se ustručavati odgovoriti na takve poruke s točnim podacima kako bi potakli i druge na reakciju i promišljanje.

- Zapamtite da nije sve što se dijeli u društvenim mrežama i mobilnim aplikacijama za komuniciranje i o čemu se piše u medijima točno.

U kontekstu dezinformacija koje se objavljuju u različitim medijima, potrebno je pak napraviti sljedeće aktivnosti kako bi mogli utvrditi istinitost objavljenih vijesti:

- Provjera datuma objave vijesti/informacije koju primate;

- Provjera izvora (mediji, tiskani, web, društvena mreža….) te je li se ta vijest već negdje pojavila, pojasnila, objasnila, dovela u neki drugi kontekst;

- Provjerite je li autor osoba kojoj se može vjerovati s obzirom na stručnost, relevantnost, vjerodostojnost, istinitost i pouzdanost;

- Provjerite radi li se možda o šali, satiri, citatu iz nekog djela?

- Pokušajte „čitati između redaka“ te usporediti sadržaj naslova sa sadržajem teksta i provjeriti koliko se u tekstu govori o onome o čemu se u testu piše jer se znaju dogoditi bitne razlike;

- Raspitajte se kod provjerenih stručnjaka kako bi dobili točniju informaciju i širu sliku s ciljem sagledavanja konteksta koji pomaže u bržem procesuiranju prihvaćenih podataka i informacija;

- Pokušajte objektivno provjeriti je li vam vaš osobni, prethodno definirani i oblikovani stav, možda uskratio mogućnost objektivnog prosuđivanje točnosti tog podatka i informacije.

Dezinformiranje se često provodi plasiranjem teza o teorijama urota, širenjem straha, nesigurnosti, nemoći, pokušavaju unijeti podjele, napadaju na sustav temeljnih vrijednosti društva kako bi se unijeli razdori te spriječio obrambeni mehanizam društva i države da na vrijeme i pouzdano prepozna ulazak dezinformacija u medijski prostor te ih učinkovito prepozna i utvrdi njihove autore i stvarne namjere. Dezinformatori često koriste istinite informacije kako bi unutar njih namjerno unijeli dezinformaciju koju je teško prepoznati, ali koja, ako se ne prepozna može nanijeti ozbiljne štete. 

Takve procese nije lako prepoznati niti uočiti na vrijeme. Stoga je nužno razvijati sposobnosti društva i države da se učinkovito, zajedničkim naporima suoče s ovim problemom koji će svakog dana biti sve ozbiljniji i sve veći izazov za postojanost, održivost i normalno funkcioniranje društva i zajednice. Zato se i mi trudimo biti od pomoći društvu te pokazati koje su to aktivnosti koje i mi provodimo u procesu sagledavanja pojedinih informacija i njihove provjere točnosti, odnosno istinitosti. To nije nimalo jednostavan i lak zadatak. On iziskuje dosta vremena, znanja, strpljenja i opreza. Međutim, korist od dovoljno ranog prepoznavanja dezinformacija može biti od velike važnosti. Prema vodećem hrvatskom teoretičaru informacijskih znanosti, prof.dr. Miroslavu Tuđmanu, pojedinac i društvo koji dezinformacija prihvate kao istinu, kao istinu i prihvaćaju sve njene negativne posljedice. Tako mogu nastati ozbiljno problemi i izazovi za siguran, slobodan, i neometen život i rad ljudi, i funkcioniranja društva i države u korist njenih stanovnika.