Brojni geopolitički, sigurnosni i vojni analitičari uvjereni su kako je svijet krenuo u novu fazu - razdoblje hibridnog rata. Što je zapravo hibridni rat? I zašto se može voditi bez oružja? Ili je i sam oružje ratovanja, premda ne u klasičnom smislu - pitali smo dr. sc. Romana Domovića s Tehničkog veleučilišta i Instituta za istraživanje hibridnih sukoba?
- Ako govorimo baš o ratovanju, onda je to nekonvencionalna komponenta ratovanja, gdje se uz oružje koriste razne druge, tzv. nekinetičke metode ratovanja. No budući da nije svaki sukob rat, bolje je koristiti pojmove hibridnog sukobljavanja nego hibridnog ratovanja jer su primjenjivi na rat, ali i na druge oblike sukoba. Dvije su istaknute sastavnice hibridnih sukoba: informacijske operacije i kibernapadi. Osim njih opažamo i razne druge oblike hibridnih djelovanja kao što su sabotaže komunikacijske, energetske i prometne infrastrukture, političke destabilizacije određenih zemalja, korištenje migranata u svrhu pritiska na susjedne države ili razni oblici ekonomskih pritisaka. Teorija hibridnih sukoba još se razvija, pa postoje i nešto drugačija tumačenja onoga što to znači.
Tko je predvodnik u hibridnom ratu posljednjih godina, je li to Rusija, s obzirom i na rat u Ukrajini? NATO upozorava na nova ozbiljna djela sabotaže i kibernetičke napade na teritoriju Saveza...
- Rusija je vrlo aktivna u hibridnom djelovanju. Mnogi hakerski napadi u posljednjih deset godina pripisuju se njima, a tu su i brojne informacijske operacije, operacije utjecaja i dezinformacijske kampanje kojima se preko medija i nastupa određenih političara želi opravdati i nametnuti rusko viđenje rata u Ukrajini. Kako ste naveli, Rusiji se pripisuju i određene sabotaže.
Koji su aspekti hibridnog rata najopasniji, ako se tako može zaključiti? Nadavno je stručnjak za pomorsku sigurnost Moritz Brake sa Sveučilišta u Bonnu rekao da je "oštećenje kabela u Baltiku primjer hibridnog rata"...
- Svaki aspekt hibridnog rata opasan je na svoj način jer svaki cilja neki bitan segment države i društva. Kibernapadima može se ukrasti, špijunirati ili uništiti bitne podatke za funkcioniranje države i njezinih gospodarskih subjekata, a moguće je prouzročiti i znatnu fizičku ili čak zdravstvenu štetu. U svijetu smo imali takve primjere gdje su posljedice kibernapada bile gašenje struje na određenim područjima, uništavanje centrifuga za obogaćivanje urana i povećanje razine natrijeva hidroksida odnosno lužine u pitkoj vodi. Informacijskim operacijama može se polarizirati društvo, utjecati na izbore, smanjiti povjerenje u demokratske procese, ubaciti klinove između saveznika kao što su npr. države unutar Europske unije i promovirati tuđe interese na štetu vlastitih.
Oštećenje kabela, pod uvjetom da je namjerno, primjer je štete na kritičnoj infrastrukturi, odnosno strateškim sustavima ključnim za funkcioniranje država i njihovih društava i gospodarstava. U to ubrajamo i ometanje prometa, izazivanje problema u energetici i slično. Razni oblici ekonomskih pritisaka smanjuju gospodarsku snagu i slabe države pogođene takvim djelovanjem, koje onda moraju tražiti druge načine održavanja gospodarstva. To su npr. zabrana uvoza ili izvoza određenih proizvoda za neku zemlju, nametanje sankcija, zamrzavanje sredstava u bankama i povlačenje stranih ulaganja dok se ne ispune nametnuti zahtjevi.
Kako Europa/EU mogu odgovoriti na takve vrste ugroze sigurnosti?
- Države EU-a i NATO saveza moraju surađivati na otkrivanju, praćenju i suzbijanju hibridnih prijetnji te povećanju otpornosti na svim razinama, ponajprije političkoj, vojnoj, gospodarskoj i visokoškolskoj. To nije lako jer u takvim organizacijama postoji splet raznih interesa i na državnim i na institucionalnim razinama, i teško je uskladiti sve inicijative, želje, prijedloge i rješenja među njima. Međutim postoje pozitivni primjeri kao što je NIS2 direktiva o kibernetičkoj sigurnosti koja se trenutno implementira u nacionalna zakonodavstva unutar EU-a.
Vodi li se hibridni rat i u Hrvatskoj?
- Da, provode se hibridna djelovanja. To kod nas nije novo. Informacijske operacije usmjerene protiv Hrvatske provodile su jugoslavenske i srbijanske službe prije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Nažalost, provodili su ih skupa s raznim operacijama utjecaja i dezinformacijskim kampanjama i određeni domaći čimbenici, kao i određeni strani centri moći, što se nastavilo provoditi daleko nakon Domovinskog rata, a u određenoj mjeri provodi se i danas. Tu je naravno i Rusija s oblicima propagandnih aktivnosti. O nekima od njih kao što su dezinformacijski portali Pravda govorili smo upravo u Glasu Slavonije.
Koliko je utemeljena teza da je hibridni rat zapravo jedna vrsta trećeg svjetskog rata?
- Ne bih to tako nazvao jer nemamo ratnu situaciju svjetskih razmjera kao što su bili Prvi i Drugi svjetski rat. Tu se radi o nametanju vlastite volje i širenju dominacije kroz političke, ekonomske, kibernetičke i informacijske kanale, ponajprije bez oružanog sukoba, iako u svijetu postoje i oružani sukobi uz kojih se koriste i hibridna djelovanja.
Kako komentirate tzv. vodiče za preživljavanje koje se dobili građani Švedske, Norveške, Finske i Danske? Je li globalna histerija oko mogućeg trećeg svjetskog rata pretjerivanje ili ozbiljna prijetnja? Vaš završni komentar?
- Te brošure proučavali smo u okviru projekta ATENA, koji vodi Institut za istraživanje hibridnih sukoba. Utvrdili smo da su mediji uglavnom isticali ratnu opasnost, pogotovo kroz naslove, iako te inicijative imaju širu svrhu. Za švedsku brošuru moglo bi se reći da naglašava ratnu opasnost, a finska i norveška brošura ne izdvajaju ratnu opasnost u odnosu prema drugim vrstama kriznih situacija. Brošure promiču sveobuhvatan pristup kriznoj pripravnosti, a ne samo pripremu za vojne sukobe. Nisam pristaša histerije oko mogućeg trećeg svjetskog rata, iako u Europi postoji strah da bi Rusija u slučaju pobjede u Ukrajini mogla napasti baltičke zemlje, što bi onda u rat povuklo i NATO, što bi znatno eskaliralo situaciju. Ipak, mislim da se to neće dogoditi.