Herojska obrana Bahmuta koja traje već sedam mjeseci dovela je mnoge u dilemu.

Je li ruska vojska toliko slaba ili su ukrajinske snage toliko čvrste da grad od sedamdesetak tisuća ljudi (za ukrajinske prilike gradić) nikako da padne u ruke svjetskoj supersili, kao što sebe Rusija predstavlja, a mnogi u to još vjeruju.

Sve češća su pitanja, pogotovo u Hrvatskoj, kako to da se Bahmut toliko dugo drži, a Vukovar je pao nakon 87-dnevne opsade?

Kako ne bismo puno lutali u ovim usporedbama, o tome smo pitali doc. dr. sc. Gordana Akrapa, koji je i sam bio dragovoljac Domovinskog rata, a dobro poznaje i situaciju u Ukrajini.

– Razlika je velika, ali ima i sličnosti. Ni Vukovar ni Bahmut nisu bili vojno strateški važni ciljevi. I jednog i drugog je okupacijska sila mogla zaobići i nastaviti kretanje u drugom smjeru. Kod nas put Vinkovaca i Osijeka, u Bahmutu, primjerice, iz smjera juga.

I jedna i druga okupacijska sila su napravile velike greške što su sa svojim ljudstvom ušle u sam grad i tamo vodile borbe te time vezale mjesecima svoje snage. Time su onemogućile svoja daljnja napredovanja na vojno-osvajačkom polju. I jedne i druge branitelje protivnička strana proglašava je fašistima, nas kao ustaše, a njih kao banderovce.

I jedna i druga strana misli da su Hrvatska i Ukrajina sastavni dio zemlje napadača i nisu priznavali njihovo postojanje.

No ima i razlika, i to velikih. Mi smo tada bili bez oružja, pod embargom jer su naš teritorij mnoge europske zemlje još držale teritorijem SFRJ-a, dok su Ukrajinci međunarodno priznati od 1991. godine. Oni su se spremali za ovaj rat, i to posebno nakon okupacije Donbasa 2014. godine, a mi nismo, barem ne na državnoj razini, nismo imali ni izbliza te mogućnosti. Tu ne isključujem pojedince i neke skupine koje nisu bile ni bitne ni jake.

Ukrajinci su od 2014. do sada obučili više od 500 tisuća vojnika i veliki broj pripadnika specijalnih postrojbi. Njihova premoć u odnosu na ruskog agresora je ogromna i u brojčanom i u tehnološkom smislu. Kao i u načinu vođenja i upravljanja modernim sukobima i ratovima. Mi, nažalost, nismo imali ni blizu takvu pomoć ni poziciju, a o pomoći međunarodne zajednice da i ne govorimo, jer nismo bili ni priznati, a kamoli smo bili tako povezani s NATO-om kao što je riječ o Ukrajini. Sličnosti su i što smo, i mi i Ukrajinci, vezivanjem neprijateljskih snaga za jedan grad dobili na vremenu u ustroju naših novih vojnih formacija i naoružavanju – govori nam Akrap.

On smatra da Rusi ne drže više od šezdeset posto Bahmuta, i da ukrajinska strana racionalno vodi informacijske operacije utjecaja, navlačeći ruskog agresora da nastavi s napadnim djelovanjima iako su ruske žrtve znatne.

– Zapadni dio Bahmuta kompletno drže Ukrajinci i time priječe prodor prema Sloviansku, Kramatorsku i Kostaintynivki koje su puno bolje utvrđene i važnije strateške vojne točke od Bahmuta, a braniteljima Bahmuta je još uvijek slobodna odstupnica prema Chasiv Jaru gdje je već formirana druga linija obrane, ako krene po zlu. A mislim da neće jer u grad su došli svježi vojnici, nova naoružanja i to nije više jednosmjerna priča kako su je javnosti predstavljali Rusi. Na kraju će zadnju riječ o aktivnostima ukrajinskih oružanih snaga ipak dati njihovo vodstvo koje je pokazalo da zna kako voditi bitke – uvjeren je Akrap, koji je usporedio ukrajinskog predsjednika Zelenskog s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Tuđmanom u vrijeme agresija na ova dva grada koja spominjemo.

– Tuđman je igrao simultanku na četiri šahovske ploče, od kojih su posljedice poteza s jednog stola izravno utjecale na situaciju na ploči na drugim stolovima, da se tako figurativno izrazim. Zelenski igra šah na jednom i pol stolu, i to stolu oružane borbe i informacijsko-operativnog utjecaja, dok je Tuđman za vrijeme agresije radio na međunarodnom priznanju zemlje, unutarnjoj koheziji i zajedništvu stanovništva, naoružavanju i borbi protiv dezinformacija u nacionalnom i međunarodnom prostoru.

Mi smo rat u Hrvatskoj gotovo izgurali bez inflacije i to je nešto što nitko ne spominje, a notorna je istina. Ukrajini se puno više pomaže nego što smo mi za vrijeme opsade Vukovara uspijevali nabaviti, na crnom tržištu, nužna sredstva. Ukrajina je i puno više u fokusu međunarodne zajednice nego što smo to bili mi. Bitka za Bahmut i Vukovar se može u nekim dijelovima uspoređivati, ali i ne mora. Ja ih radije ne bih uspoređivao jer su okolnosti podosta drugačije – zaključio je Akrap.

---