Premda su do zagrebačkog summita o proširenju EU-a na Zapadni Balkan ostala još nešto više od dva mjeseca, oko tog pitanja u EU-u postoje i dalje nesuglasice, primjerice Macron je u tom smislu izrazio skepsu.

Sa svim tim u vezi, koliko je buduće proširenje EU-a na Zapadni Balkan, osim političkog, također i sigurnosno pitanje, pitali smo dr. sc. Gordana Akrapa, predsjednika Instituta za istraživanje hibridnih sukoba iz Zagreba.

- Pitanje proširenja Europske unije na zemlje koje kolokvijalno nazivamo grupom WB6 (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija) vrlo je složeno pitanje na koje nema jednostavnog ni jednakog odgovora. To je pitanje složenosti procesa ispunjavanja zahtjeva EU-a u brojnim područjima koje svaka država pojedinačno mora ispuniti. Jedno od bitnih tematskih područja je i pitanje ljudskih prava, vladavine prava te sigurnosti. Naime, ne može se očekivati da će EU, kako na političkoj razini tako i na razini birača, olako prihvatiti proces proširenja EU-a na države koje nisu u stanju voditi brigu o vlastitoj stabilnosti, koje su remetilački, a ne pomirujući čimbenik, koje se ne žele jasno odrediti prema svim onim pozitivnim vrijednostima koja krase EU, koje se radije koriste argumentom snage a ne snagom argumenta u razgovorima i pregovorima, koje stalno traže krivnju za svoje probleme u drugima i nisu u stanju sagledati i prihvatiti svoje slabosti. U tom smislu proces proširenja je i ozbiljno sigurnosno pitanje.

Treba ipak istaknuti da je Crna Gora daleko odmaknula u procesu otvaranja pregovora s EU-om (32 od 33 poglavlja su otvorena, tri su privremeno zatvorena), Srbija ima određeni zastoj u otvaranju (18 od 34) i zatvaranju (2 od 34) već otvorenih poglavlja, a druge zemlje su na čekanju. Nadam se da će EU smoći snage da, već tijekom našeg predsjedanja, pozove te otvori proces pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Jer ako te države ne dobiju EU perspektivu, doći će do promjene u političkim procesima u tim, ali i susjednim državama koje neće ići u prilog povećanja razine sigurnosti (kako unutarnje tako i vanjske). Netko drugi će ući (Kina, Rusija, Turska) i zauzeti taj prostor te će sva naknadna nastojanja ponovnog jačanja pozicija EU-a u tim državama biti sve neizvjesnija s obzirom na očekivane pozitivne rezultate.

Gledajući s aspekta sigurnosti EU-a, koji su problemi i dalje dominantni kada se radi o zemljama koje su aspiranti za ulazak u EU, primjerice BiH, ali i Srbija, Crna Gora, Makedonija... S tim u vezi, je li to problem migracija, općenito sigurnosti granica?

- Ključni problem država koje spominjete, a kako smo isticali u našim analizama u posljednje dvije godine je činjenica da su te države opterećene ozbiljnim unutarnjim pitanjima koja priječe njihov demokratski razvoj, priječe njihovu unutarnju stabilizaciju i dogovoran put prema razvoju društva, brojna različita gledanja na identitetska pitanja i pitanja povezana s minimalnom razinom društvenog i državnog konsenzusa koja može jamčiti kvalitetan i pouzdan temelj za izgradnju demokratskih institucija, vladavinu prava. Brojna međunacionalna pitanja, kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu, koriste se kao sredstva hibridnih napada. U posljednje vrijeme to se najbolje ogleda u poticanju unutarnjih nereda i destabilizacije Crne Gore. Sva je sreća što je Crna Gora, te uskoro i Sjeverna Makedonija, članica NATO saveza, što je bitan stabilizirajući čimbenik za cijelo područje WB6. Jer da Crna Gora nije u NATO savezu, ne isključujem mogućnost da bi sadašnji prosvjedi bili snažniji te znatnije poticani od strane vanjskih čimbenika radi promjene političke situacije u Crnoj Gori te promjene njezina vanjskopolitičkog stava.

Granice su jedno od bitnih pitanja koja utječu na sve procese. Pokušaj postizanja dogovora o zamjeni teritorija između Kosova i Srbije za sada nije urodio plodom. Međutim, ne treba očekivati da će se s tim prijedlogom i njegovom mogućom implementacijom stati jer su obje strane zainteresirane za postizanje takvog dogovora, koji pak ima podršku i u utjecajnim državama koje su članice Vijeća sigurnosti UN-a.

Pitanje migracija stanovnika tog područja nije problematično jer su se mnogi već odselili i nastanili u zemljama EU-a. Međutim, ako govorimo o tom području kao tranzitnom području mogućeg migracijskog vala istočnobalkanskom rutom, onda nedostatak snažnih institucija i međusobne suradnje svakako negativno utječe na njihovu spremnost i sposobnost za suočavanje s tim sigurnosnim izazovima. Ako se napadna djelovanja sirijskih oružanih snaga potpomognutih ruskim zrakoplovstvom na području Idliba nastave ovim ritmom te ne dođe do određenih kompromisa s turskim predsjednikom Erdoganom, koji će postavljati sve zahtjevnije uvjete prema vodstvu EU-a (ali i prema Njemačkoj i Francuskoj), za očekivati je da bi se već ovo ljeto mogao očekivati masovni dolazak izbjeglica u Grčku i dalje prema EU-u, na razini migrantskog vala iz 2015.

Što se tiče proširenja EU-a na zemlje u regiji, čini se kako je BiH pod posebnim povećalom, jer je na tom terenu problem migranata i najviše izražen. Može li se i na koji način to stanje uskoro riješiti, jer će i to biti jedan od uvjeta za otvaranje pristupnih pregovora BiH s EU-om?

- Problem izbjeglica u BiH samo je odraz nefunkcioniranja BiH kao samoodržive države. Nedostatak snažnih državnih institucija, nedostatak zajedništva po pitanju dogovora o ključnim nacionalnim pitanjima, po pitanjima održivosti, sigurnosti i budućnosti, čini BiH lakom tranzitnom državom za migrante. Sve strane u BiH, posebno bošnjačka, trebaju shvatiti da sigurnosni izazovi s kojima se suočavaju, i s kojima će se tek suočiti, zahtijevaju koordinirano i dogovorno djelovanje svih sustava, a ne tek nekih njihovih dijelova. Ovakva BiH, gdje se ne poštuju i ne priznaju Ustavom zajamčena konstitutivna prava Hrvata iz BiH, ne može se učinkovito oduprijeti tim sigurnosnim izazovima. Zato Hrvatska treba stalno nuditi ruku suradnje i pružanja pomoći BiH, ne samo zbog zaštite interesa Hrvata u BiH nego i zbog opstanka same BiH. A to Bošnjaci trebaju prihvatiti kao stvarnost. Isto kao što bez našeg snažnog i nedvosmislenog angažiranja u vrijeme Domovinskog rata ne bi bilo BiH, tako i sada bez naše pomoći BiH će se teško suočavati s brojnim unutarnjim i vanjskim izazovima.

Ukupno uzevši, ako se u svibnju u Zagrebu postigne sporazum oko idućih koraka u smjeru proširenja EU-a, mijenja li se u tom kontekstu i širi sigurnosni aspekt cijele priče o proširenju? Vjerojatno će trebati i više financijskih sredstava, novih ulaganja u sigurnost itd.

- Malo je poznato da EU već sada ulaže znatna sredstva u izgradnju sigurnosnih kapaciteta tih država. Znatno veća nego bilo koji drugi strani entitet. Samo otvaranje pregovora nije istovremeno i sigurnost da će država biti brzo, ili uopće biti primljena u EU. Međutim, otvaranje tog procesa, kao i moguće (ili postojeće kao u slučaju Crne Gore i Albanije) članstvo u NATO savezu, jamstvo je da te države neće biti prepuštene same sebi ako dođe do ugrožavanja njihova integriteta.

Istovremeno, te države postaju atraktivnije mete za napade i prijetnje koje dolaze iz spektra hibridnih napada jer preuzimanjem nadzora nad njima, dolazi se u mogućnost utjecaja na politike NATO saveza i EU-a. Stoga, svaki proces ima svojih dobrih i manje dobrih strana. Njih treba znati prepoznati, biti ih svjestan te biti pripravan na rano prepoznavanje hibridnih napada i reakciju na njih. Bilo samostalno, bilo u zajedništvu sa svojim saveznicima i prijateljima.

Sva je sreća što je Crna Gora, te uskoro i Sjeverna Makedonija, članica NATO saveza, što je bitan stabilizirajući čimbenik za cijelo područje WB6.

Nadam se da će Europska unija smoći snage da, već tijekom našeg predsjedanja, pozove te otvori proces pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.